BIBLIJSKA PORUKA DANA
5. uskrsni tjedan
Petak, 7. svibnja 2010.
Iv 15,12-17
12Ovo je
moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 13Veće ljubavi
nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 14Vi ste
prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. 15Više vas ne zovem slugama jer
sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam
priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. 16Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah
vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac
dadne što ga god zaištete u moje ime. 17Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni
druge."
Tumačenje:
Fra Tomislav Pervan
VI
STE MOJI PRIJATELJI
Iv
15,12-17
Vi
ste moji prijatelji! Ne zovem vas više slugama, nego prijateljima! Na rastanku
sa svojima u dvorani Posljednje večere Isus ostavlja svoj duhovni dragulj,
duhovnu oporuku. Znamo što znači biti prijatelj, prijateljevati, znamo što je
to u ljudskim protegama prijateljstvo. Upravo to Gospodin obećaje
svojima. Ostaje s nama kao prijatelj, i to ponajbolje tumači odnos između
učenika i Učitelja. Izgovara te riječi Isus u tragičnom trenutku svoga života,
kad je Juda napustio dvoranu i otišao u noć. Reći će mu poslije Isus u Getsemaniju, kad je došao s ruljom: "Prijatelju! Zar i
ti ovdje?" Isus naglašava stalno kako se njihovo srce ne smije
uznemirivati. On u velikim potezima izriče svoje poslanje. Njega šalje Otac, on
šalje svoje učenike. Daje im jamstvo svoje prisutnosti u njihovu životu i
djelovanju. Najizrazitije je to u vezi prijateljstva. Priopćio sam vam sve što
sam čuo od Oca svoga. Dakle, i vi ste kao moji prijatelji, uključeni u to
intimno zajedništvo Oca i Sina.
Bit
ćete i ostati moji prijatelji budete li ispunili zadaću koju vam nalažem. Onima
koje je netom nazvao svojim prijateljima Isus poručuje: Niste vi mene izabrali,
nego sam vas ja izabrao. Ne možemo dovidjeti dosege
toga izričaja, nije to u dometima ljudske mudrosti ili umovanja, gdje mi biramo
prijatelje. Isus veli kako on bira njih. Nad njim je izrekao Otac riječi na
Jordanu: "Ovo je Sin moj, Izabranik!" Otac ga je izabrao, odabrao, on
je miljenik Očev. Isusovi su učenici njegovi miljenici, izabranici. Oni
nastavljaju njegovo poslanje u svijetu i povijesti. Naša odluka za Gospodina
samo je odgovor na njegov izbor. On je prije bacio oko na nas.
Ovaj
izbor, ovo imenovanje 'prijateljima' nešto je poput pomazanja i posvete za
djelo za koje ih izdvaja u svijetu. On ih posvema uzima u svoj posjed, utapa ih
u djelo spasavanja svijeta. Upravo kao što je Isus sam
sebe prepoznao u sinagogi u Nazaretu u trenutku kad je otvorio one subote
svezak Izaije proroka i primijenio na sebe one
riječi: "Duh je Gospodnji na meni! On me pomazao. On me poslao!" Duh
pomazuje i uzima u službu. Isto čini Isus sa svojima: "Ja sam vas izabrao.
Ja vas i šaljem u svijet da donesete plod i plod vaš da zauvijek ostane"
(r.16). Ja sam vas odredio. Ovo
'odredio' u grčkom izričaju ima prizvuk žrtve, žrtvovanja. Prethodno je Isus
govorio kako nema veće ljubavi nego da tko život svoj položi za svoje
prijatelje (r.13). Isus govori o svojoj žrtvi, ali govori i o žrtvi svojih
učenika. Oni će biti žrtve za svoga Učitelja, žrtve Evanđelja. Poslani u svijet
i određeni donijeti život svijetu.
Proniknemo
li u riječi koje Gospodin izgovara, zamijetit ćemo kako su uvijek zajedno
ljubav i poslanje, ljubiti i slati. Ljubav koju nam Gospodin daruje jest ujedno
i naše poslanje. Kao što je mene Otac ljubio, i ja vas ljubim. Nakon uskrsnuća
reći će Isus: Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas! I kao što si ti
poslao mene u svijet, i ja sam poslao njih u svijet (usp. 17,18).
Isus onima koje želi učiniti svojim prijateljima iskazuje milost da budu njemu
zdesna i slijeva, da s njime prevale put. On je Put i mi hodimo tim putem. On
je trs kojih crpe iz Očeve ljubavi životne sokove. I taj korijen koji je sami
Gospodin tjera životni sok u mladice koje onda donose obilan rod i plod.
Ljubiti
kao što nas je On ljubio! Dubina, širina, visina, duljina ljubavi određena je
primjerom i uzorom - Isusom Kristom. On je istinski trs, on je istinski prijatelj,
on zna što nam treba, on hoće da se sa svakim čovjekom susretnemo kao s bratom,
kao s prijateljem. To je Isus kazao apostolima, to izgovara svakome svome
učeniku. Po plodovima se stablo poznaje. Apostolski poziv i poslanje samo su
onda plodonosni i plodotvorni ako se događaju u ljubavi i iz ljubavi. Moliti i
raditi, ljubiti i moliti - to su preduvjeti za blagoslovljeni rad za Gospodina.
Isus
je jednostavno tu da nam kaže što bi trebao život biti i kako se živi, kako
život živjeti. Božji "Amen" u Isusu uzima sve naše i kazuje nam kako
se živi. Bog ne ostaje daleka zagonetka ni tajna, on postaje jednim od nas,
postaje zrno koje pada u zemlju, umire, ide u krajnju ostavljenost križa i
odbačenosti da rekne tebi i meni kako smo prihvaćeni i kako možemo biti novi
ljudi.
Isus
je ljubav koja umire za nas, on je pobjeda ljubavi, životna snaga ljubavi. On
je ključno mjesto i ključna točka čovječanstva. Znam što me čeka u budućnosti.
Ne nešto, nego Netko, On. On dolazi, kao zadnja riječ. I pred Isusom se
odlučuje ima li moj i tvoj život smisla ili ga je promašio.
Ovaj
je Isus iz Boga. Izriče Boga, svjedoči Boga cijelim svojim bićem, umire, a Bog
stavlja na sve Isusovo završnu riječ, svoj pečat, ovjerovljuje ga u uskrsnuću.
Ono što Isus izriče u svojoj poruci, u svome Evanđelju, u svojim djelima, u
svome životu i umiranju, u životu i smrti - sve to Bog autorizira uskrsavajući
ga od mrtvih. Sve dotadašnje nadmašuje te ubuduće vrijedi: Bog je onakav kakvim
ga Isus očituje. Želim li Bogu, moram se zaputiti Isusu.